Molve u doba Vojne krajine
Vojna krajina je bilo pogranično područje Habsburške Monarhije koje je služilo kao obrambeni sustav protiv Turaka Osmanlija, a kasnije kao habsburška ratna provincija, odnosno izvor jeftine vojne snage. Zameci Vojne krajine stvoreni su u 15. st. u doba hrvatsko – ugarskog kralja Matije Korvina, a ukinuta je 1881. godine. (1)
Molve se nalaze u sastavu Vojne krajine od 18. stoljeća do 1871. godine kao dio Virovske kapetanije i Đurđevačke pukovnije. U Molvama je u 18. stoljeću izgrađena graničarska “štacija” u kojoj je stanovao kapetan s jednim do dva časnika. Šezdesetih godina 18. st. u selu je izgrađena zgrada za časnike i upravu, stražarnica i magazini u današnjoj ulici Ključeci (tada nije postojala) koji su služili za smještaj oružja, odijela i vojnog pribora. Također je podignuto i nekoliko koševa u koje se svake godine predavao kukuruz koji se čuvao dvije godine za slučaj nerodice, suše i drugih nepogoda. Ukoliko se nije upotrijebio u tu svrhu, prodavao se, a novac se predavao u kapetanijsku blagajnu.
Svi vojnosposobni Molvarci bili su vojnici. Svaki graničar imao je kod sebe pušku, bajunetu i ostali potrebni vojnički pribor, a podčasnici su imali i sablju. Svake godine u proljeće nakon što bi se odradili važni poljski poslovi održavane su vojničke vježbe. Kod glavne krajiške zgrade, stražarnice, magazina u Ključecima i na brdu Krbuljin bila je postavljena stalna straža. Na Krbuljinu i drugim mjestima je bio postavljen krijes od kukuruzovine i slame kojeg je palio stražar u slučaju opasnosti od Osmanlija. U slučaju ratne opasnosti naoružani graničari pojavili su se na zbornom mjestu koje se nalazilo na prostoru današnje škole. Krijesove su uskoro zamijenili stupovi namazani smolom. Bili su bolji jer su davali jači plamen i duže su gorjeli. Nakon prestanka osmanske opasnosti, za uzbunu se koristio trubač, a graničari su ratovali isključivo za habsburške interese. Tako je 1848. Krbuljin bio zborno mjesto jednog krajiškog bataljuna kojeg je predvodio pjesnik Ferdo Rusan u rat s Mađarima. Graničarska dužnost trajala je 6 godina, a vojna obveza do 60 godina starosti.
Svu vlast nad seljanima koji su tada živjeli u kućnim zadrugama imao je kapetan. Sva zemlja pripadala je državi, a krajišnici/graničari su samo bili njeni korisnici koji su morali davati velike daće. Oni koji bi prekršili zakon bili bi kažnjavani javnim batinanjem na klupi zvanoj “dereš”. Selo je imalo i svog starješinu koji je organizirao i nadgledao javne radove: popravak puteva, prijevoz materijala i drugo. Porez se morao plaćati svake godine do kraja rujna u kapetanijsku blagajnu.
Ukidanjem Đurđevačke pukovnije 1871. godine Molve više nisu u sastavu Vojne krajine te se osniva samostalna Općina Molve. (2)
Piše: Matej Ištvan
Ilustracija: krajišnik Đurđevačke pukovnije iz 18. st., Izvor: https://hrvatski-vojnik.hr/varazdinski-generalat/
Literatura: (1) enciklopedija.hr, (2) ŠANJIĆ, Josip: “Molve – sjećanja”, Koprivnica: Mali princ, 1997., str. 9 – 15 i PETRIĆ, Hrvoje: “Pregled povijesti molvarske Podravine” u: “Župa i Općina Molve – izabrane teme”, Molve, 1998., str. 89 – 91
