POJAVLJUJE SE TREND SLOW BUSINESS-a

Što on znači i koliko nam može pomoći da se oslobodimo stresa?

Posljednjih desetljeća pojavljuje se sve više članaka na temu izgaranja i iscrpljenosti na poslu. Nove su nam tehnologije s jedne strane donijele dobrobit i olakšale nam dostupnost i obavljanje poslova, dok nam je s druge strane upravo ta dostupnost oduzela slobodu i privatnost. Posao se sve više produljio na privatno vrijeme, a mnogi su, u strahu da ne ostanu bez izvora prihoda, potpuno zanemarili svoje pravo na odmor. Kada tome pridodamo broj društvenih mreža i virtualna „druženja“ dolazimo do porazne činjenice kako smo unatoč lako dostupnim kontaktima postali sve više otuđeni i kronično umorni.

Neke od provedenih anketa među zaposlenicima pokazale su kako je čak 87% zaposlenika onih koji su izjavili kako nisu “angažirani” ili su “nezainteresirani” za posao koji obavljaju. Često puta spominju kako ih poslovi preko svake mjere iscrpljuju, oduzimaju im kreativnost, te da poslove rade tek kako bi zaradili za život.

Kada razmislimo o tim izjavama dolazimo do pitanja: kakav je to život koji najveći dio vremena žive prezirući ono što rade i očekuju neke promjene koje uglavnom ne dolaze? Većinom ljudi prihvate takav način života jer se boje promjene, jer prestanu vjerovati u svoje sposobnosti i prestanu maštati o onome što doista vole. No ima i onih, vječno neodlučnih, koji se još uvijek nisu pronašli ni u jednom poslu. Smatramo da rješenje ovog problema leži u radikalnom rebalansu dobiti s višom svrhom. Kako bi se privukli najbolji i najsjajniji ljudi koji će svoj posao obavljati s radošću, energijom i znatiželjom djeteta potrebno je u potpunosti transformirati sve do sada uvriježene puteve. Naše konvencionalne obrazovne institucije ne opskrbljuju nas u potpunosti vještinama koje su nam potrebne da bi se rješavali izazovi nestabilnog i neizvjesnog svijeta u kojem živimo. Ne potiču se metode učenja koje donose plodove. Ne pristupa se razvoju emocionalnih i duhovnih sposobnosti na način da bi se u konačnici educiralo čovjeka i dao im alate i vještine, te prije svega otpornost potrebnu za kretanje u današnjem okrutnom, bjesomučnom i prebrzom poslovnom svijetu. Danas, se čak i umjetnost uči iz pozicije odnosa s javnošću i marketinga, čemu se mnogi opiru i osjećaju kako to nije ispravan način. No, unatoč osjećaju ipak se priklanjaju propagandi i prepuštaju se pasivno onome što serviraju velike medijske kuće koje nam diktiraju tempo i čine nas podobnima, suženim u pogledu na svijet i iznimno prijemčljivim za pristajanje na ulogustada. Nove metode koje se svakodnevno pojavljuju i uče nas pozitivnom mišljenju, jedinstvenosti, sebeljublju, pozitivnom mišljenju, nisu ništa drugo doli odlična platforma za ubiranje novca mnogim samoprozvanim stručnjacima koji su do svojih titula došli putem brojnih instant tečajeva koji iziskuju velik iznos novca, a u konačnici niti pomažu polazniku, još manje njegovim učenicima. Ne kažemo da ove edukacije nisu dobre. Neke su pojedince osvijestile i pomogle im u sagledavanju vlastitog života iz drugog kuta, te im otvorile prozor u teme kojima se nisu posvećivali, no generalno, nisu dobre jer se promoviraju kao rješenje. Dovoljno je samo pozitivno misliti, promijeniti prehranu i sve će se okrenuti u pozitivnom smislu… Koliki su se samo opekli vjerujući slijepo takvim obećanjima. Naravno, nikako ne smijemo osuđivati ljude koji su skupili snagu i usmjerili je prema onome za što su mislili da će im pomoći promijeniti život. Treba im čestitati na hrabrosti, jer su se time odvažili otisnuti se u nepoznato i suprotno svim analizama i pokazateljima, odlučili slijediti svoj vlastiti put, svoje srce i svoj instinkt. Neki su i uspjeli. Mnogi nisu, ali to ih je potaklo da stvari gledaju iz druge perspektive.

Čitav svijet je postao previše užurban i iz tog je razloga trend jednokratne upotrebe postao svakodnevica. Ne samo vezano uz stvari, već i u odnosima prema poslu, prijateljima, partnerima djeci. Porazno je to. No, većina je ljudi osvijestila problem i počela raditi na promjeni. Najprije se krenulo s onim očitim – usporila se priprema hrane kako bi se poboljšala kvaliteta života. Zatim je polagano započela potreba za cjelokupnim usporavanjem. To je rezultiralo globalnim pokretom koji se počeo reflektirati u svim sferama života. Započeo je u prostoru dokolice, no proširio se i u posao. Business, kako mu je naziv u engleskom govornom području, samim svojim imenom izražava nešto što je užurbano, vrijedno, brzo – busy. No, usporavanje posla ne znači prekid proizvodnje, podbacivanje norme ili propast poslovanje. Upravo naprotiv, usporavanje daje priliku za rast, razvoj, za povećanje kreativnosti te na koncu i kvalitetniji rad. U Australiji se pojavila čitava paleta poslovnih škola koje nude „sporiji“ način promatranja poslovanja. U tim se školama razvijaju emocionalne, socijalne, psihološke i druge vještine koje polaznika pripremaju za humaniji, kvalitetniji, kreativniji i bolji poslovni svijet, baziran na „Sereno Leadership“ principima. Sereno je talijanska riječ koja znači biti spokojan. Ovakva vrsta vođenja poslovanja zahtijeva mudre, inteligentne, sposobne, bistre pojedince, koji su u istoj mjeri i humani. Spori pristup poslovanju u poslovanje unosi upravo taj bitan faktor – humanost, suosjećanje, osjećaj za druge. Takvi nam su nam menadžeri i poslovođe potrebni, takvi su nam političari potrebni, takvi su nam rukovodioci i vođe potrebni. No, na njih ne možemo računati ukoliko ne promijenimo način gledanja na stvari te način usvajanja znanja. Kada si osvijestimo da i „naša mala kap“ u tom slapu znači mnogo, tada će se početi događati promjene koje i sami priželjkujemo. Do tada živimo onako kako zaslužujemo.

Tekst: Elizabeta Milanović Glavica

  • Željko Car - Ljetni užitak
    • Drava
    • Varaždin
    • Đurđevac
    • SAM_1896
    • Otrovanski breg
    • Špancirfest - Varaždin
    • Kotlovina
    • Domaće breskve