Slowlicious – filozofija sporog i spori turizam

Vjerojatno ste barem jednom naletjeli na članak o jednom roditelju koji je zaboravio dijete u vrtiću. Možda vam se i samima to dogodilo. Na žalost, takav slučaj više uopće nije usamljen i rijedak. Koliko ste se samo puta pitali što se to događa sa svijetom koji juri poput lude muhe bez glave, ali i u isto vrijeme poželjeli dan s barem 48 sati kako biste stigli obaviti sve što ste si taj dan stavili u zadatak. Koliko puta ste otišli u krevet ili čak na toalet osjećajući se kako uludo trošite vrijeme jer uz sebe nemate jednu napravicu koja vam diktira tempo života. Pritom ne razmišljate kako u mnogočemu dan protratite na najveće gluposti, a takav način života uzima sve veći danak čiji je rezultat sve češće posezanje za sredstvima za smirenje, alkoholom ali i psihičkim obolijevanjem.

Upravo je takvim životom živio i Carl Honoré, autor knjige ‘Pohvala sporosti – izazov kultu brzine’.  Prije desetak godina, čekajući svoj let na rimskom aerodromu, razgovarao je telefonom sa svojim urednikom, pokušavajući uštedjeti vrijeme. Kako bi te posljednje minute prije leta još bolje iskoristio, prelistavao je dnevne novine. Jedan naslov mu je privukao pažnju: ‘Priča prije spavanja za jednu minutu’. Radilo se o novom izdanju klasičnih dječjih bajki sažetih u 60 sekundi. Pokušavao je zapamtiti naziv izdavača da bi, čim stigne kući, naručio ovu ‘savršenu’ literaturu koja će mu uštedjeti vrijeme kad uspavljuje dijete. Odjednom mu je sinulo. “Jesam li sasvim poludio?”, upitao se. U glavi tadašnjeg brzoholika, koji je štedio svaku sekundu i radio tri-četiri stvari odjednom, počela su se množiti pitanja: zašto smo svi u tolikoj žurbi, ima li lijeka protiv stalnog nedostatka vremena te možemo li usporiti svoj život? Shvatio je koliko ovim tempom i načinom života propušta previše dragocjenih trenutaka u svom životu. Jedan od tih trenutaka je boravak s najdražim ljudima u svom životu, svojom djecom. Od toga trenutka, ovaj se kanadski novinar koji živi u Londonu potpuno preobrazio, te kao jedan od pionira modernog doba postao predvodnik pokreta za usporeniji život.

Sve je veći broj ljudi u svijetu koji koriste blagodati nove tehnologije, tako već i sasvim maloj djeci postaju dostupna nova sredstva komunikacije (iPod, laptop, mobitel, tablet, društvene mreže) Svugdje smo i u svakom trenutku dostupni apsolutno svima. Ovakav način života, iako ima mnogo pozitivnih aspekata, sukladno novim istraživanjima, golem je izvor stresa i dosade. Zbog ogromne količine podataka koja se izmjenjuje velikom brzinom, naš mozak gubi sposobnost procesuiranja informacija. Rezultat svega je nedostatak koncentracije u trenutku kada nam je to uistinu potrebno. Mozak nam stalno vrti informacije, a na koncu dolazi do paradoksa – imamo sve više dostupnih informacija, a sve manje znanja; veći broj ljudi s kojima komuniciramo, a gubimo socijalne vještine; djeca su nam okružena čudima modernog svijeta a sve kasnije govore, ne kreću se i stoga je ovaj pokret postao velik izazov, jer postoje i klinike za odvikavanje od društvenih mreža. Stoga ova ideja o usporavanju života nije uopće jednostavna za provedbu i predstavlja pravi izazov. Od nas zahtijeva ogromnu snagu karaktera i veliku disciplinu.

Slow food – hedonizam osjetnih pupoljaka

Način života kojim smo počeli živjeti donio nam je još jednu ovisnost, onu o brzoj hrani. O hrani koja nam se poluprocesuirana servira u trgovinama i restoranima. Tako više ne znamo smutiti ni najobičnije palačinke jer postoje prašci ili čak gotova smjesa u plastičnoj boci koju samo treba izliti na tavu. Usto, mnogi od nas više ni ne znaju kuhati, a za to više nema vremena te nam ovdje uskaču restorani koji nam skraćuju vrijeme i omogućuju nam da doslovce progutamo obrok. Kako jedemo sve brže, ne stignemo uživati u okusima i mirisima hrane, a time više ni ne obraćamo pozornost na namirnice koje koristimo u jelima i koje unosimo u organizam. Razmišljajući o tom problemu Carlo Petrini, talijanski novinar i pisac osnovao je Međunarodnu fondaciju Slow food još sada već davne 1986. godine. Pokret je osmišljen kao prkošenje trendu brze hrane i Mcdonalizacije društve, kroz promoviranje zdravog načina prehrane, njegovanja tradicionalnog načina uzgoja i prerade hrane, ali i kroz pouku ljudima koji su se zarobili u jurnjavi. Poticao ih je neka stanu, opuste se i dopuste sebi uživanje u hrani kroz sva osjetila.

Slow art – umjetnost koju razumijemo

Živjeti polako znači biti u stanju doživljavati, proživljavati i samim time uživati u životu, bez žurbe i nečijeg nametnutog tempa. Dozvoliti tijelu prilagodbu, dozvoliti umu upiti sve što okolina nudi. Jedno od načela takvog života jest ne pohađati kulturne događaje u žurbi, tek da bi se „pokazali”. Ljudi vas neće doživjeti pametnijima ili više produhovljenima samo zato što ćete biti na apsolutno svakom događanju koji je ocjenjen kao poželjan. Stoga, ne žurite u nadi da će imati vremena i više doživljaja ako ste pretrčali kroz četiri muzeja i tri galerije u danu, jer tada nećete moći upiti ljepotu, duh, onu energiju umjetnika, a samim time nećete moći razumjeti umjetničko djelo. Osjetite ga na svoj način, nemojte se povoditi za nečijim procjenama i kritikama. Vi najbolje poznajete sebe i najbolje poznajete što vas inspirira i pokreće. Stoga je bolje je odabrati jedan muzej ili galeriju tjedno i polako lutati svim dvoranama. Zaustavljati se i doživjeti teksturu zidova, vani primjetiti neobične detalje na fasadi, detaljno proučiti djela koja vas privuku. Dajte si vremena omirisati prostor, ovrnuti se na ljude, primjetiti nadahnute pojedince, pokušajte si zamisliti umjetnike u njihovom dobu, pročitajte nešto o njima, zatim pitajte, propitujte. Zapišite dojmove, sitne detalje koji vas mogu ganuti. Poslušajte glazbu, uživajte u melodijama i prekrasnoj energiji umjetnika koji samo za vas izvodi svoja djela na sao sebi svojstven način. Nemojte da vas ograničavaju tuđi stavovi, naučene fraze, nametnuta mišljenja, predrasude…. Zatvorite potom oči i prođite tim putem opet i iznova i shvatit ćete o čemu vam govorimo.

Sporo putovanje – prekrasna blagodat za dušu i tijelo

Ovaj način putovanja podrazumjeva provođenje više vremena u manjem broju mjesta. Na taj način doživljaj putovanja i posjet nekoj destinaciji snažniji je, postojaniji, intenzivniji i upečatljiviji.  Sporo putovanje prkosi satu i bjesomučnoj utrci s vremenom, jurnjavom i pokušajem da se u što kraće vidi i doživi što je moguće više. Globalizacija i napredak tehnologije oplemenile su nam život, no s druge strane zbog njih smo izloženi pritiscima i postajemo manje učinkoviti, ali i nekako nesvjesni svijeta oko sebe.

Prva inicijativa za usporavanjem života pokrenuta je još u 19. stoljeću kada je i započela intenzivna industrijalizacija. Mnogi su prihvatili ovaj trend življenja tako da danas imamo spore gradove, sporu hranu, sporo provođenje slobodnog vremena, te u konačnici, a zahvaljujući Theophille Gautieru i spora putovanja. Takva putovanja ne podrazumijevanju kretanje puževim korakom, već obratiti pažnju na kvalitetu putovanja, tempom koji nama osobno odgovara. Upravo je sporo putovanje sve popularniji način putovanja, jer se takvim načinom kretanja naglasak stavlja na iskustvo, na doživljaj i osobni kontakt s destinacijom i ljudima. Tako se putuje uglavnom netradicionalnim rutama, u mjesta gdje se može osobno doživjeti duh i tradicija na autentičan način. Kako bi se što je moguće više i bolje upila energija određenog prostora potrebno je odvojiti vrijeme, tako se produžuje dužina trajanja odmora, na odabranoj se destinaciji ostaje duže kako bi se bolje upoznala, a vrijeme provedeno u destinaciji omogućava da je bolje i dublje doživimo. Sporo ovdje ne znači da se putovanje odvija malom brzinom od mjesta do mjesta, već se ovdje radi o kvaliteti putovanja, o doživljaju, upijanju svega što se oko nas događa. Na taj način odvajamo svoje vrijeme kako bi doživjeli nešto snažnije, sveobuhvatnije, putem svih svojih osjetila. Tako upoznajete lokalno stanovništvo, doživljavate njihov svijet na drugačiji, prijateljski način. Uživate u okusima lokalnih jela, u branju plodina, šetnji prirodom, posjetu lokalnim tržnicama, učite prekrasne vještine vrijednih stanovnika, slušate njihove osobne priče, slušate domaći govor, sjedate u lokalnu gostionicu ili krčmu gdje konobar već zna što volite, osjećate se dobrodošlo, domaće…. a zatim sjednete negdje na otvoreno i upijate mirise, zvukove mjesta promatrajući kako se dan gasi u eksploziji prekrasnih boja zalazećeg sunca, te tako okrijepljeni dušom i tijelom odete na neku lokalnu zabavu ili na zasluženi počinak.

Kada putujete sporim načinom i postajete „spori putnik“ vi dajete vrijednost mjestu u kojem boravite. Dajete svoju energiju i svoju osobnost, obogaćujući destinaciju svojim bivstvom. Ne pratite slijepo pisane preporuke u standardnim turističkim vodičima u kojima vam netko nameće svoje viđenje atrakcija i destinacija vrijednih posjeta. Ne utrkujete se sa satom žureći i jureći kako bi posjetili svih Top 10 znamenitosti koje je neki autor sastavio, već otkrivate prostor spontano, za sebe, polako i pomno, upravo prilagođeno svojim interesima i željama. Ne uspoređujete se s drugima, već ovim načinom života upoznajete sebe i izvlačite svoj maksimum. Dozvolite da vam u tom putovanju Slowlicious bude prijatelj i mjesto vaše inspiracije.

  • Slowlicious