Barnagor – mjesto gdje u prirodi povijest, kultura i umjetnost žive u savršenom skladu
Volite li lijepa, osamljena, tišinom i ladanjskom idilom prožeta mjesta, BARNAGOR je svakako destinacija kao stvorena za vas. Osim ljepote kurije na uzvisini, koja plijeni na prvi pogled, na ovom mjestu imate dovoljno prostora za višednevno istraživanje – od povijesti, kroz osobitu priču o jednoj plemićkoj obitelji, pa sve do dodira raznih umjetničkih stilova koje krase ovo zdanje. Tu u savršenom skladu stoje djela renomiranih umjetnika od naive do današnjih, modernih smjerova umjetnosti: što slika, što skulptura, fotografija i instalacija, mnobrojnih knjiga i publikacija na više jezika, nezaobilazne poezije kojom je prožet ovaj prostor pa sve do daška načina života u doba Austro – ugarske u povijesti đurđevačke Podravine. Sve to i još mnogo, mnogo više, možete doživjeti u Barnagoru.
Na uzvisini Čepelovca, u neposrednoj blizini grada Đurđevca u Koprivničko – križevačkoj županiji, prvotno zamišljen kao ladanjska kurija za obitelj Petra von Trezića, zapovjednika Austro-Ugarske vojske, Milin Marin dvor, kako mu ime stoji u zemljišnim knjigama izgrađen je 1867. godine. Druga ga je generacija vlasnika preimenovala u Barnagor, ime kojim ga nazivaju i danas, kao uzvišenje nad potokom Barnom. Plemićka obitelj je ostala bez prihoda i bez nasljednika, dvor je naočigled tužno propadao i sigurno bi mu prijetilo rušenje da se nije pojavila osoba koja je u otužnoj ruini vidjela potencijal i njen nekadašnji sjaj, književnica Božica Jelušić. Vjerujemo da prvotni vlasnik ne bi mogao poželjeti da mu je nekadašnji dom u vlasništvu bolje osobe.
Samo Božici svojstvenom tvrdoglavošću i maštom, samostalno je i vlastitim sredstvima uz beskrajnu volju, trud i upornost ovaj „kopneni Titanic“, kako ga je ironično prozvao Božičin otac, dobio novu priliku zasjati još blistavijim sjajem. Jedinstven u Podravini, no i na širem prostoru – od Orahovice, pa sve do Štrigove jedini je tradicijski građanski objekat obnovljen vlastitim sredstvima, te uz pomoć i srdačnost isključivo prijatelja i dragih ljudi koji su dijelili entuzijazam sadašnje vlasnice.
Samo bi netko poput mene mogao uzeti takvu stvar u ruke, posve sličnu globusu na kome se vide samo nesigurni obrisi, hologrami nedovoljni za rekonstrukciju, pa ipak izazovni, dovoljni možda za ostatak života… Sve vlastoručno, s naporom, dugim zastojima, vjerojatnim promašajima, nejasnoćama, nervozom, odustajanjima. Nisam njihova, ne želim im graditi muzej, zainatih se prkosno, ali zamka se već stegnula oko ruke… zbori o svojoj avanturi života sama Božica u romanu „Čišćenje globusa“ u kojem rekonstruira obiteljsku kroniku i daje svoj obol obitelji. Nešto kao posvetu kako bi mrtvima mogla dati toliko potreban počinak i mir, a zatim rasterećena ispisati svoju vlastitu priču o Barnagoru.
A njena je priča zaista jedinstvena i osobita, koju i dalje uz pomoć obitelji, posebno kćerke Ivane, razvija kroz brojne sadržaje koje organizira na svojem imanju, čime je obogatila kulturnu ponudu Čepelovca, Đurđevca, a i cijele ove regije. Njeno djelovanje često podsjeća na posao pravog Sizifa, to uporno guranje kamena kulture na brdo nerazumijevanja i vrlo često, ignorancije.
S kratkim prekidima, obnova Barnagora trajala je oko dvadeset godina. Trebalo je puno osobne discipline i konkretne vizije kako bi se ustrajalo toliko dugo slijediti put koji nitko ne prepoznaje i ne razumije. Nakon toliko puno vremena uređena je unutrašnjost Dvora, stolarija, sanitarni čvor, krovište, fasada. Da bi na koncu, zapuštene, neugledne gospodarske zgrade bivale pretvorene u ugodan, ljubak atelier s malenom galerijom Ars Barnagor. U njoj se održavaju tematske izložbe, likovne radionice, ljetne kreativne radionice, intimistički koncerti, predstavljanje knjiga, a kroz godinu su posjetiteljima ovdje dostupne slike, skulpture, suveniri i knjige, raznih autora. Ars Barnagor okuplja stvaratelje i posjetitelje kroz svoje, sada već tradicionalne festivale. Tako u proljeće Barnagor biva domaćin Koloniji za park pijetlova, radionicu na otvorenom, s pozvanim kiparima koji rade u barnagorskom parku, formirajući izložbeno-hortikulturni prostor. Slijedi obilježavanje Dana Zemlje, u sklopu čega posjetitelji mogu sudjelovati u zanimljivim radionicama gline, koje održavaju afirmirani mentori. Nezaobilazan je tu i Dan Barnagora koji se obilježava svake godine u zadnjem tjednu lipnja i u njemu SOS-Sajam ostavljenih stvari, kada se gosti mogu okrijepiti pivom, sokom ili kavom, uživati u prirodi, te kući ponijeti srce prepuno doživljaja i u ruci zanimljiv suvenir po želji, uz vrlo povoljne cijene. Čarobna jesen rezervirana je za Barnafest – Barnagorski Oktoberfest uz pivo, kobasice, veselje i glazbu na otvorenom!
Barnagorski okoliš s mnogo prostora, drvećem, brojnim raslinjem, drvenim masivnim šumskim stepenicama, kazalištem u šumi, cvijećem, Javornjakom i budućim Proplankom zavičajnih stabala, voćnjakom starih autohtonih sorti, šarenim i bujnim vrtom, Parkom pijetlova i brojnim umjetničkim detaljima mjesto je u kojem duša i tijelo slave prirodu i umjetnost, gdje sve sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao. Daleko od trivijalnosti, buke, trčanja kroz život stvoreno je tiho i ugodno gnijezdo, gdje vas uveseljava glazba ptica, te vam poneki mali stanovnik šume dođe jesti iz ruke…
Zavirite u unutrašnjost Barnagora
Povezani saloni poput malog nas labirinta vode prizemljem. Ovdje se nalazi kabinet s vrijednom bibliotekom s više od 4.000 knjiga, s najstarijim egzemplarom iz 1808. godine i masivnim stolom za pisanje i odaja u kojoj dominira sačuvana originalna kalijeva peć, koja je nekoć isijavala toplinu ovom zdanju. U kutu se nalaze dva ormara, pažljivo restaurirana, koji stilski oslikavaju razdoblje iz kojeg dolaze, ali i govore o ukusu nekadašnjih vlasnika te modi unutarnjeg uređenja prostora u doba Austro-ugarske. Zidove krase vrijedni radovi nebrojenih renomiranih slikara, koji se savršeno uklapaju unatoč vremenskom jazu koji ih tematski dijeli. S kuhinjom povezana gostinjska soba, krasi duh sadašnjih vlasnika. Nastavljamo jednim prolazom koji vodi prema čvrstim hrastovim stubama koje vode na kat.
U predvorju nam dobrodošlicu izražava malena biblioteka, koja plijeni svojim vrijednim sadržajem. Ovdje se nalaze uvezena godišta ondašnjih tjednih časopisa poput Zur guten i Stunde Gartenlaube, koji su u Đurđevac svakoga tjedna stizali direktno iz Beča! Nevjerojatno je koliko je obitelj von Trezić držala do navike čitanja čak i u poznoj dobi, kada su zbog ograničenosti kretanja, po svoje primjerke novina i časopisa slali radnike s imanja. Kuriozitet knjižnice jest činjenica da je većina knjiga tiskana goticom, što se danas više niti u njemačkim školama ne uči, a kojom se današnja vlasnica izvrsno služi. Ovdje smo čuli zanimljivu priču koja je 1900 godine objavljena u “Podravcu”. Naime, na posjedu von Trezića, na Barnagoru, pronađen je vrijedan kamen. Opal, procijenjen na tadašnjih 60 forinti, težak 40 karata. Kamen je nađen u potoku Barna koji je protjecao kroz Trezićev posjed. Bio je na procjeni kod profesora mineralogije u Budimpešti, te se zagubio i do danas mu nema traga.
Iz biblioteke ulazimo u takozvanu lovačku sobu, koja je nekoć služila kao spavaonica. Ovdje svi motivi: od slika, namještaja i ostalih detalja odišu motivima prirode i lova. Restaurirani stol i stolice potječu iz Mađarske, a istom stilu pripada i masivna komoda. Kao dio inventara, ovdje je smješten koncertni glasovir iz Beča, Czapka&Sohn koji datira iz 1880 godine. Uz glasovir se veže jedna zanimljivost: naime, upravo je taj primjerak na bečkoj stalnoj izložbi tehnike dobio veliku srebrnu medalju za kvalitetu. Njegov bogatiji i skuplji brat nalazi se u Europskome domu u Zagrebu, a na istoj je izložbi dobio zlatnu medalju. Restauracija ovoga glazbala izuzetno je skupa, stoga za sada ovdje stoji i čeka svoje vrijeme kao interesantan muzejski eksponat.
Potom odlazimo na kulu s koje puca pogled na sve četiri strane, gdje s visine promatramo ljepotu ovog pitomog kraja, udišući čist zrak i osluškivajući mnogobrojne zvukove spojene u malu simfoniju Barnagorskih pernatih, krilatih i krznenih stanovnika. Silazeći niz stube uživamo u eksponatima, zanimljivim figuricama koje stoje kao ukras i prate naše korake.
Prepuni dojmova, nadahnuti kreativnom atmosferom otvorena srca zaključujemo da je Barnagor idealna destinacija za ljude od ukusa i sve one koji cijene kulturu minulih, kao i ovih današnjih vremena.
Tekst: Elizabeta Milanović Glavica
