Upoznali smo Živu Kesh autoricu knjige Lajkavica i najdugovječniju striptizetu u Hrvatskoj
U društvu Žive Kesh – autorice knjige Lajkavica koja svakim slovom slavi striptease i ples, razgovarali smo o njenoj velikoj ljubavi prema plesu, o njenom romanu, saznali zašto svoj rodni Ivanić Grad voli više od glamuroznih velegradova i uvijek mu se rado vraća te još mnogo zanimljivosti.
„U malim sredinama, poput Ivanić Grada, najljepše je to što vam prijatelji ostaju prijatelji za cijeli život. Čovjek nikada ne ostane sam“
‘Lajkavica’ je autobiografski roman, literarni prvijenac Željke Jelić alias Živa Kesh, profesionalne plesačice i striptizete. Čekala sam njeno izdavanje nešto više od godine dana i konačno je primila u ruke. Prvo što me iznenadilo je format i obim knjige, što već na prvu govori kako se unutra skriva podosta zanimljivog štiva. Drugo što me privuklo knjizi sam je naslov i prekrasne ilustracije Katarine Vojković. Knjigu sam pročitala u dahu, doslovce istog dana kada me dočekala u poštanskom sandučiću. Živa Kesh me neodoljivo podsjetila na Šeherezadu koja svojom domišljatošću, vrckavošću i duhovitošću kupuje vrijeme ili u Živinom slučaju kolegice drži budnima u vrijeme kada noćni klub nema posjetitelja i ujedno poučava mlađu kolegicu tajnama stripteasa, posla koji je oduvijek obavijen debelim velom tajnovitosti, predrasuda ali i raznih intriga. Živa je bespoštedno iskrena u svakom trenutku. Od prve nam stranice otkriva jedan potpuno drugačiji svijet, često prepun lažnog glamura, ali i slojevitih teških životnih priča. Njeno je iskustvo je toliko bogato da nekome ne bi bio dovoljno proživjeti tri života kako bi sakupili toliko anegdota ali i životne mudrosti. Divim se s koliko osjećajnosti i topline piše o svakom djeliću svog života, s koliko osjećaja opisuje svoju ljubav života, ljubav prema roditeljima, ali i teške trenutke koji bi i puno čvršće osobe slomili. Divim joj se kako kroz svijet kroči uzdignute glave, unatoč mnogim zlim jezicima, predrasudama i ružnim postupcima. Posebno je dirljiv dio u kojem piše o prodavačici u kiosku i epizoda sa “šaljivcima” iz Splita. Živa je s jedne strane krhka, osjećajna, prekrasna duša, dok je s druge strane nevjerojatna snaga skrivena u njoj. Divim se na hrabrosti, odlučnosti, vjeri, povjerenju, divim se volji koja ju gura da se unatoč ozljedama i vanjskim i unutarnjim ne predaje, kao i da unatoč ponekad jezivim iskustvima, ne gubi vjeru u ljude i iskrenu ljubav. Željka Jelić je svojom knjigom odškrinula vratašca u jedan drugi svijet. Svijet o kojem se samo šapatom govori i obavijen je tajnovitošću i mrakom. Knjiga može biti baza za jedan odličan film.
Ova dirljivo iskrena ispovijest s mnogim prevratima dostojnim najluđe fikcije otvara nam vrata u svijet noćnih provoda i uzbuđenja te nam u potpunosti otkriva sve mistično što se događa oko glamuroznih klubova, ludih proslava rođendana, razuzdanih momačkih večeri i raznih drugih događanja o kojima znamo jako malo, a tek naziremo iz filmova. Željka nam je kroz gorko sladak poetski stil pisanja odškrinula vrata u svoj svijet kojem je posvetila veći dio svog života i koji unatoč mnogim teškim trenucima voli. U svom romanu priča o ljudima koje je sretala u svom životu, o kolegicama koje su dolazile iz raznih miljea i životnim lekcijama koje je dobivala. Govori o tome kako je unatoč izazovima tako neobičnog života ostala doslijedna sebi, kročeći kroz život ponosno uzdignute glave i ne skrivajući svoj život od očiju svojih sugrađana. U knjizi potanko opisuje svoju karijeru dugu gotovo dvadeset godina te čitatelje vodi kroz nastupe u noćnim klubovima diljem Hrvatske i svijeta, govori o neobičnim angažmanima, nemoralnim ponudama, ali i toplim pričama koje je mogla doživjeti samo i upravo na tim mjestima. Unatoč svom prebogatom iskustvu ostala je prirodna, jednostavna, topla, silno osjećajna, naizgled krhka i nježna, a s druge strane hrabra i snažna žena, vjerna svojem rodnom Ivanić Gradu. Upravo zbog njenog fascinantnog životnog puta odlučili smo je predstaviti čitateljima magazina Slowlicious.
Slowlicious: Možete li se predstaviti čitateljima magazina Slowlicious i reći nešto o sebi u par crtica?
Željka: Ja sam Željka Jelić, alias Živa Kesh: spisateljica, zabavljačica, plesačica i striptizeta.
Slowlicious: Kada i kako ste odlučili svoj život posvetiti na ovim prostorima još uvijek prilično egzotičnom pozivu striptizete?
Željka: U Japanu, gdje sam radila kao pjevačica u karaoke klubovima, zabunom sam ušla u noćni klub, prvi puta uživo vidjela ples na šipci, zaljubila se u prizor i odlučila postati plesačicom, što se i obistinilo nešto kasnije, po povratku u Hrvatsku.
Slowlicious: Možete li podijeliti s nama najljepše sjećanje iz razdoblja plesa?
Željka: Meni najljepše sjećanje vezano uz šipku vraća me u jedan londonski noćni klub, dok je prekrasna Španjolka izvodila svoj legendarni erotski ples, a na nju se sručila ‘kiša novčanica’, koje je iz velike jutene vreće na nju bacao vremešni obožavatelj. Vreća joj je poslužila tek da, po završetku nastupa, lakše pokupi brojne novčanice s poda.
Slowlicious: Proputovali ste čitav svijet, koja Vam je zemlja ostala u lijepom sjećanju, koja vas je iznenadila?
Željka: Zbog prirode posla (radi se cijelu noć, pola se dana prespava, slobodno vrijeme je prekratko da bi u njega stalo istraživanje okoline), nisam vidjela baš puno od svijeta koji sam proputovala. Pa ipak, najljepša su sjećanja vezana uz Englesku, najgora uz Italiju (ali to je opet vezano uz događaje s posla).
Slowlicious: Prošle godine je izašla Vaša autobiografska knjiga, roman Lajkavica. Koliko dugo je nastajala? Što Vas je potaknulo na pisanje?
Željka: Upravo zato, da se sjećanja, i lijepa i ružna, ne bi vremenom rasplinula, nastala je ‘Lajkavica’, moj autobiografski roman, nastao prema istinitim događajima, a čija je tema, dakako, STRIPTIZ! To je vokabularni spomenik striptizu, koji je sastavni dio mojeg života već dva desetljeća. ‘Lajkavica’ je nastajala otprilike pet godina, što zbog mojeg spisateljskog neiskustva, što zbog pomanjkanja slobodnog vremena, selidbi, a i više sile. Naime, dvaput se, iz tehničkih razloga, dogodilo brisanje do tada napisanog teksta. Samo za ljubav mojoj pokojnoj majci, ipak sam ponovo prionula pisanju. Moja majka, nažalost, nije dočekala objavu romana. Kako sam oduvijek voljela pisati, nekako sam osjetila kako moram sva svoja sjećanja pretočiti u riječi. Na tekstu knjige Lajkavica svesrdno mi je pomogla prekrasna Štefica Vanjek koja je knjigu obogatila svojom pjesmom “Druga strana ogledala”. Ne mogu joj se dovoljno zahvaliti na svemu.
Slowlicious: Možemo li očekivati nastavak?
Željka: Ne isključujem mogućnost nastavka pisanja. Polako. Ima vremena. A, bome i materijala!
Slowlicious: Nakon velike avanture svog života, vratili ste se rodni Ivanić. Po čemu je Ivanić poseban?
Željka: U Ivanić Gradu sam provela svoje prekrasno djetinjstvo. Tu sam se školovala, zaljubljivala, bančila s ekipom. Volim Ivanić Grad. To je moj dom i uvijek ću mu se vraćati. Fotografije koje na ovim stranicama ilustriraju moj lijepi grad pripadaju gospodinu Zdenku Vanjeku, koji uvijek pronađe najbolji kadar našeg Ivanić Grada.
Slowlicious: Što je ono što najviše volite u Ivaniću?
Željka: U malim sredinama, poput Ivanić Grada, najljepše je to što vam prijatelji ostaju prijatelji za cijeli život. Čovjek nikada ne ostane sam, svi se poznajemo i međusobno podržavamo.
Slowlicious: Znam da jako volite glazbu, koju glazbu najviše vežete uz Ivanić Grad?
Željka: Kad pomislim na Ivanić Grad, u mislima se vrti pjesma ‘Piši mi’ od Drugog Načina, prekrasna himna svih lokalnih tuluma.
Slowlicious: Koji Vam je omiljeni dio dana?
Željka: Još se navikavam na dan i uživam u njemu, no noć je još uvijek moj najdraži dio dana.
Slowlicious: Koji Vam je omiljeni književnik?
Željka: Omiljeni književnik mi je Ephraim Kishon.
Slowlicious: Omiljeni glazbenik?
Željka: Premda je rock’n’roll glazba moje mladosti, današnjica pripada 2Cellosima. Nenadmašni su. Obožavam ih. Volim i Evanescence, Enigmu, Eru i sl…
Slowlicious: Bez čega ne bi mogli živjeti?
Željka: Možda nekome neobično, ali nikako ne bih mogla živjeti bez kose.
Slowlicious: Što Vas inspirira?
Željka: Inspirira me humor, crni, bijeli, obojeni, svejedno, samo nek’ je razloga za smijeh!
Slowlicious: Kako bi Vas opisao dobar prijatelj?
Željka: Prijatelji bi me opisali kao otkačenu i posebnu…
Slowlicious: Koje časopise, knjige, magazine volite čitati?
Željka: Ne čitam časopise i magazine – uglavnom sve saznam iz RTL Direkta od Zorana Šprajca, mojeg omiljenog voditelja. Smatram da bi on trebao pisati knjige. On je Bog. A tu je i Internet.
Slowlicious: Omiljeni dizajner?
Željka: Nemam omiljenog dizajnera. Vjerojatno zato što nemam novaca za originale.
Slowlicious: Pokraj koje biste osobe voljeli sjediti putujući vlakom?
Željka: Voljela bih sjediti pored Zorana Šprajca putujući vlakom. Dabogda se putovanje odužilo…
Slowlicious: Vaša životna filozofija?
Željka: Kad dotakneš dno, sjeti se, dno je puno bisera. Potrudi se pronaći barem jedan.
Slowlicious: Vaša obavezna prtljaga kada putujete negdje?
Željka: U mojoj dnevnoj torbici za grad obavezno su: novčanik, mobitel i kišobran, mini češalj, mini shower gel, mini četkica za zube, mini kalodont, zubni konac, mini dezić, mini kreme za lice i oko očiju, mini puder, pinceta za obrve, labello, blokić i kemijska, tablete protiv bolova i još par sitnica… Čovjek nikad ne zna da li će se negdje zadržati… A u putnoj torbi ima svega toga, samo većem izdanju + ručnici i pidžama i robe, robe, robice, te pokoja papuča i cipela.
Slowlicious: Što obavezno ponijeti sa sobom kada idete u posjet Ivanić Gradu?
Željka: Kad krenete za Ivanić Grad, ponesite samo kovčeg dobre volje. Ništa vam drugo ne treba.
Slowlicious: Gdje i kada ste bila najsretnija?
Željka: Najsretnije doba mojeg života je luuuuda mladost u Ivanić Gradu.
„Hajde, prijatelji moji, pijanice, lole, dangube, nek’ se pjesma širom ori, jer danas smo tu a sutra tko zna gdje, tko zna gdje…“, rekoše nekoć Metessi & Zvijezde, ‘Narodna’. To je to!
Slowlicious: Na koje ste svoje dosadašnje iskustvo najponosniji?
Željka: Ponosim se sobom jer me ni striptiz, ni sve što ga u stopu prati (kriminal, droga, prostitucija), nisu uspjeli niti dotaknuti, a kamoli promijeniti. Ista sam ona djevojka koja je prije dva desetljeća, nonšalantno, gotovo bezbrižno, zakoračila u taj prljavi svijet, umotan celofanom laži i ukrašen maršnom prevara. Pakao je širom otvorio svoja vrata, primaju se novi članovi, tiho me pokušala upozorit svijest, ali muzika bješe glasnija.
Slowlicious: Da li ste tip osobe koja može impulzivno otići na put ili se pomno pripremate?
Željka: Možda će zvučati neobično, ali nisam baš tip za impulzivna putovanja. No, kako se često dogodi da usred noći budem angažirana za nastup, kovčeg s kostimima i plesnim cipelicama uvijek stoji spreman.
Slowlicious: Što biste voljeli da se o Vama zna (a mnogi ne znaju?)
Željka: Nemam tajni. O meni se, čini se, sve zna. Ne brine me to. Ionako si svatko izabere što mu odgovara.
Slowlicious: Omiljena zabava i omiljena igračka kad ste bila djevojčica?
Željka: Kao mala djevojčica uvijek sam se igrala doktorice ili učiteljice. Tko bi rekao da ću, kad odrastem, postati striptizeta! Što se pak tiče omiljene igračke, omiljena igračka mog djetinjstva je poveći plišani medo. Stoput zašivena glava, jednom mu je ipak otpala. Dobila sam temperaturu od silnog plakanja za njim. Još pamtim trenutak kad sam ga sama bacila u kantu za smeće. Uh, užasna trauma!
Slowlicious: Danas ste vlasnica poduzeća Dives Dea d.o.o. Predstavite ga malo.
Željka: Moja firma Dives Dea d.o.o bavi se uvozom i distribucijom inovativnih kapa za plivanje, tuširanje i wellness (podesivih i nepodesivih turbana raznih boja), te distribucijom romana ‘Lajkavica’. Imam i neke, nove-novcate, odlične inovativne ideje za budućnost. Živi bili pa vidjeli! Svakako navratite na web stranicu i pogledajte ponudu. http://www.dives-dea.hr.
Slowlicious: Na koji se način opuštate od stresa?
Željka: Mislim da se teško opustiti od stresa. Moj način je vikanje, vrištanje i psovanje!!! Nakon takvog naglog izbacivanja negativne energije, pomaže druženje s dragim ljudima i nevinom dječicom koja mi najbrže vrate osmijeh na lice.
Slowlicious: Jeste li pobornica sporog načina života ili volite trendi jurnjavu?
Željka: Ovisno o raspoloženju, ponekad mi odgovara laganini način života, a ponekad jurnjava. U svakom slučaju, dobro plivam kroz gradsku vrevu. A opet, ima li sto ljepše od ležanja na plaži i slušanja valova… Osim što to košta, pa čim više jurim, duže guštam u šuštanju valova…
Na koncu ovog lijepog druženja pozivamo vas da posjetite Ivanić Grad ili barem pročitajte Lajkavicu prije nego se odlučite putovati.
Piše: Elizabeta Milanović Glavica
Fotografije: Željka Jelić, Zdenko Vanjek
