Ledvenice – hladnjaci naših prabaka

Uz današnje ljetne, gotovo neopisive vrućine teško je živjeti i funkcionirati , stoga ni ne čudi da na sve načine tražimo onaj najidealniji  kako bi se rashladili. Tako neki obilaze trgovačke centre i zadržavaju se uz velike rashladne uređaje, drugi pak spas nalaze u klimama, dok se treći hvataju hlada uz osvježavajuća pića. Osim toga, poželjeli bi biti barem u mašti u čarobnom svijetu Snježnog kraljevstva iz mega popularnog crtanog filma.

Šalu na stranu, da li ste se ikada zapitali na koji su način naši djedovi i bake, pradjedovi i prabake, naši daleki preci hladili tijekom ljetnih vrućina, a još možda i zanimljivije… kako su čuvali svježinu namirnica poput mesa, jaja i drugih lako kvarljivih namirnica tijekom ljetnih vrućina? Odgovor možemo potražiti u danas gotovo zaboravljenim jednostavnim objektima koje su nazivali ledvenicama. Već sam naziv daje nam naslutiti čemu su služile te preteče današnjih modernih zamrzivača i hladnjaka.

Ledvenice su bile velike kružne jame, iskopane u zemlji, obložene i natkrivene širokim slojem slame. Mnoge ledvenice imale su i svoj krov, također napravljen od slame. U te rupe, jame, tijekom zime navozili bi se veliki blokovi leda koje su vrijedni ljudi razbijali i izrezivali, dovlačivši ih iz okolnih potoka, lokava i dravskih mrtvica. Te bi velike blokove leda slagali na kola koja su vukli konji. Ledvenice su imale samo jedan prolaz, vratašca, malena poput okna, debeo i čvrst krov i debelu oblogu od slame, stoga su bile čvrsto zatvorene i dobro pokrivene, stoga se led u dubini zemlje nije topio, čak niti tijekom vrućih ljetnih mjeseci. O ledvenicama su pisali  mnogi. Najpoznatiji su zapisi dr. Krešimira Švarca iz njegovih simpatičnih štikleca na području grada Koprivnice i napisi etnografa Josipa Turkovića, koji je spominjao ledvenice koje su bile duboke dva do tri metra u koje je moglo stati i do četrdesetak vozova leda na području Đurđevca!

Ove neobične „hladnjače“ najčešće su koristili mesari, medičari i ugostitelji Đurđevca, Koprivnice, Varaždina i šire, koji su u njima čuvali svježe meso, gverc, vino i pivo. Ledvenice koje su nekoć stajale na Gornjim vrtima u Đurđevcu ovjekovječio je u svom slikarskom opusu slikar Petar Petrović. Takve, otrgnute zaboravu, ledvenice krase današnje moderne interijere. Iako su ledvenice bile vrlo korisne i rasprostranjene, poznato je da većina ljudi ipak nije imala mogućnost koristiti se njima, stoga su ljudi meso ili zakapali u zemlju, dimili ga i sušili, a svježe meso, piće i druge namirnice rashlađivali su u zdencima ili kakvim drugim hladnim prostorima. Iako gotovo zaboravljene, i dalje žive u frazama koje se i danas koriste kada se nekome želi dočarati pojam velike hladnoće zatvorenih prostora. Tako se i danas običava reći: „Tu je zdeno kak v ledvenice“ (ovdje je hladno kao u ledvenici) ili pak: „Kaj delaš vu te ledvenice? Boš se prehladel!“ (Što radiš u toj hladnoj prostoriji? Prehladit ćeš se!“

O ledvenicama su pisali dr. Krešimir Švarc u knjizi “Štikleci iz stare Koprivnice”, Vladimir Miholek na http://podravske-sirine.com.hr i drugi.

Tekst: Elizabeta Milanović Glavica

  • Ledvenica-slika Petra Petrovića
    • Ledvenica, Petar Petrović
    • Ledvenica, Petar Petrović, 2001.